Što je terapijsko jahanje

Terapijsko jahanje

Definicija

Terapijsko jahanje je uporaba konja i aktivnosti orijentiranih prema konjima u svrhu postizanja različitih terapijskih ciljeva: kognitivnih, fizičkih, emocionalnih, socijalnih, edukacijskih i bihevioralnih.
Korist od terapijskog jahanja mogu imati osobe svih dobnih skupina, s različitim oblicima fizičkih, mentalnih i/ili emocionalnih oštećenja.

Povijest terapijskog jahanja

Nije točno poznato kad je terapijsko jahanje postalo posebna disciplina. Postoje povijesni zapisi o invalidima koji su jahali konje čak i u drevnoj Grčkoj. Čak i tada se davalo na znanje kako jahanje nije samo oblik transporta već sredstvo za poboljšanje zdravlja i kvalitete života osoba s hendikepom.

Prije stotinjak godina Engleska je prepoznala jahanje za onesposobljene kao koristan oblik terapije i ponudila terapijsko jahanje ranjenim vojnicima u Oxford bolnici tijekom prvog svjetskog rata. Do 1950. britanski fizioterapeuti su istraživali mogućnosti jahanja kao terapije za sve oblike invalidnosti. Britanska udruga terapijskog jahanja, The British Riding for the Disabled Association (RDA), osnovana je 1969. uz entuzijastičnu potporu kraljevske obitelji.

Liz Hartel je privukla pozornost na jahanje za invalide kad je osvojila srebrnu medalju za dresuru na olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952., unatoč tome što su joj obje noge bile djelomično paralizirane zbog poliomijelitisa. Ona i Ulla Harpoth, fizikalna terapeutkinja iz Kopenhagena, nastavile su upotrebljavati konje kao terapiju za svoje pacijente. U SAD se terapijsko jahanje razvilo kao oblik rekreacije i sredstvo motivacije za edukaciju, kao i zbog svojih terapijskih mogućnosti. Sjevernoamerička druga terapijskog jahanja, The North American Riding for the Handicapped Association (NARHA), osnovana je 1969. godine kao savjetodavno tijelo različitim udrugama terapijskog jahanja u SAD i susjednim zemljama.

Danas osobe koje se koriste terapijskim mogućnostima jahanja pokazuju iznimna postignuća na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.

Hipoterapija (fizikalna terapija na leđima konja, koja koristi konja kao terapeuta) razvila se kao medicinska grana priznata u brojnim zemljama.

Terapijsko jahanje je priznata i poznata metoda za poboljšanje života onih koji odbijaju dopustiti bolesti i invalidnosti da ih ograniči.

 

Konjaništvo za osobe s posebnim potrebama


Osobe s posebnim potrebama mogu se uključiti u različite oblike konjaništva, ovisno o svojim sposobnostima, željama i preporuci fizioterapeuta.

Terapijsko jahanje je proces učenja jahanja koje nadzire instruktor. Rad se može obavljati individualno, ali češće u skupini. U suradnji s fizioterapeutom planiraju se ciljevi programa i vrednuje postignuto. Terapijski ciljevi se postavljaju individualno za svaku osobu temeljem poznavanja njenih/njegovih mogućnosti i ograničenja. Primjenjuje se kod 25 različitih vrsta dijagnoza ili teškoća u razvoju kao što su cerebralna paraliza, spina bifida, mišićna distrofija, autizam, mentalna retardacija, Downov sindrom, hiperaktivnost, epilepsija, smetnje govora, čitanja i pisanja, smetnje vida i sluha, emocionalne smetnje, poremećaji u ponašanju, pedagoška zapuštenost, zlostavljanje i niz drugih.

Zajedničko jahanje, sujahanje, provodi se kad se osoba ne može prilagoditi kretnjama konja, ima poremećaj ravnoteže i/ili nadzora glave. U ovom slučaju instruktor ili fizioterapeut sjede iza jahača, podržava ga i nadzire ravnotežu. Kako bi se postigao željeni cilj nužno je sudjelovanje postranih pomagača i vodiča.

Hipoterapija jest oblik medicinskog liječenja gdje se za postizanje terapijskog cilja koriste trodimenzionalni pokreti konja. Riječ dolazi od grčkog "hippos" što znači konj. Posebno obučeni fizioterapeuti, radni i govorni terapeuti koriste ovaj oblik liječenja za klijente koji imaju oštećenje pokreta. Konjski hod stvara osjetni podražaj koji se mijenja, ritmičan je i ponavljan. Jahač odgovara pokretima tijela sličnima pokretima zdjelice pri hodanju. Razne mogućnosti konjskog hoda omogućuju terapeutu stupnjevanje osjetnih podražaja te uporabu pokreta u kombinaciji s drugim oblicima liječenja za postizanje cilja. Pacijenti oduševljeno reagiraju na ugodan način učenja i vježbanja u prirodnom okruženju.

Rekreacijsko jahanje osobama s posebnim potrebama omogućuje razvijanje potencijala i nastavak bavljenja konjaništvom. Ovaj oblik jahanja se može obavljati u više oblika, od zajedničkog jahanja s drugom osobom zbog nemogućnosti samostalnog jahanja, do sudjelovanja na takmičenjima u dresuri i konjaništvu. Jedan dio se s vremenom priključi jahaćim klubovima i bavi se konjaništvom kao i svi ostali članovi.

 

 

Ovaj tekst je izvadak iz članka objavljenog na internetskoj stranici: http://www.medicina.hr/clanci/terapijsko_jahanje.htm

Video spot

Nada - Vrbovec :: Udruga za terapijsko i rekreacijsko jahanje.

Metode rada

NAČIN RADA S OSOBAMA S POSEBNIM POTREBAMA

U radu sa svakom osobom poštuju se zahtjevi roditelja ili njenog pratitelja u skladu s uputama liječnika koji je terapijsko jahanje preporučio ili odobrio. Trajanje rada, izbor konja i opreme, kao i način osiguravanja osobe tijekom rada, prilagođava se individualnom stanju svakog korisnika.